a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 #

letra de tužni klaun - skunk (jantar & kolak47)

[verse 1: jantar]
nju poznaju svi, jer grad je mali ustvari
jer djeca rastu uz nju, i svaki roditelj hvali ju
njezin osmijeh zrači, a i prate je dobre stvari
ima sve u životu, al ne znaju priču sa starim
ona vodi vrtić, i nikada joj nije teško
njih je 200, ali ona savršeno zna sa djecom
topli glas sa smješkom, makar voli plakat često
jer svaki šamar žestok je ostavio taj san sa greškom
danas sve to je iza, svejedno, al ko će disat
punim plućima, al nikako da skine smijeh sa lica
antidepresivi, bolni dnevnik i blijedi psiha
njena pozitiva je obrambeni mehanizam
sjedi iza u sobi, nije si još spremna sudit
njezin život je laž, i samo želi prestat glumit
skinut masku ponekad, izderat se i čak poludit
kak se kaže, il nastavit se u znoju budit

[chorus]
sama, ne pušta nikog u svoj prostor
i valjda, za sve je kriva njena prošlost
a danas, naći će nekog, bit će joj dobro
lagat, neće ni trebat, ali na kolko?

sama, ne pušta nikog u svoj prostor
i valjda, za sve je kriva njena prošlost
a danas, naći će nekog, bit će joj dobro
lagat, neće ni trebat, ali na kolko?

[verse 2: jantar]
jednu večer nakon posla, i toliko dugog dana
šeće kući praznom ulicom ovog glupog grada
čuje zvuk ko šapat, osoba je muškog glasa
baci pogled u stranu, primijeti nastup tužnog klauna
stane na trenutak, i sve je nebitno postalo
njegov izraz lica, suze, sve joj je previše poznato
“ko zna koliko je sjebano.”, i živi isto
ona pita se, i neopisivo osjeća bliskost
ulog je previsok, još ne želi obratit se njemu
ona pazi se, ne zaboravlja masnice
vratit će se sutra, pa navuče rukavice
priđe bliže klaunu, u kapu ubaci kovanice
pa ode, još jednom dovedena u tu napast
da okrene se i govorom tijela pozdravi stranca
on se lagano nasmiješi, vraća poruku natrag
danas ona ima nadu za prvi put mirno zaspat

[chorus]
sama, ne pušta nikog u svoj prostor
i valjda, za sve je kriva njena prošlost
danas, našla je njega, svašta je novo
i nada, od sada je vjera ko pakt sa bogom

sama, ne pušta nikog u svoj prostor
i valjda, za sve je kriva njena prošlost
danas, našla je njega, svašta je novo
i nada, od sada je vjera ko pakt sa bogom

[verse 3: jantar]
sutradan se vraća, riječi prigodne baca u pismu
nikad nije prišla nikome blizu, likove slala u pičku
sama u nizu iskustva i fakin’ život u piću
imaju iste afinitete, životnu priču
pomisli na tren, al nimalo nisu slični
osim navike s maskama, al to ih ne čini istim
jer su potpuna suprotnost, ona je znala za rizik
al se nadala kad zvala ga je van na jedan viski
ali on ne pije, i njegov osmijeh je iskren
nestaju iskre, klaun je, al “tužan” je samo pridjev
kojeg mijenja kad stigne, inače je lik za žene
kakve ona mrzi, želi nestati sa lica zemlje
sama se prevarila, istrči van uz strašan vrisak
zadnja nada je mrtva, i desit se neće nikad
da se oslobodi, pritom voli, sad stara slika
vraća se ispred ogledala kao i smiješak ispran

[chorus]
sama, ne pušta nikog u svoj prostor
i valjda, za sve je kriva njena prošlost
plakat, može ko prije, bilo je bolno
al sada, može čak sve i završit kobno

sama, ne pušta nikog u svoj prostor
i valjda, za sve je kriva njena prošlost
plakat, može ko prije, bilo je bolno
al sada, može čak sve i završit kobno

- skunk jantar kolak47

letras aleatórias

MAIS ACESSADOS