letra de medalje - l3r
[chorus : l3r]
olimpijske igre se igraju pozdrave od tamo šaljem
osvajam na svim natjecanjima samo zlatne medalje
suze svima slowly kreću, svima srca ukradem
ali bebe, prema tebi moja ljubav dalje traje
zovu me jedino šampionem, srce gori poput vatre
na treningu jedva uzdišem, fanovi stižu, moram da stanem
kada srce stane kucati, svi to znamo, da tu kraj je
emocije oblivene svima, ali moramo samo nastavit dalje
[verse 1 : l3r]
šteta što ovaj život tako brzo prođe da ne možeš sve razgledat
šteta što imamo tako kratak život i što imamo samo jedan
šteta što tebe nema kad te u tom trenutku najviše trebam
šteta što ovaj život je bez tebe tako bezvrijedan
pored toliko problema, skužio sam i ja da moram stati
tebe moram ostavit, bebe svoje vrijeme tratim
u svemu ovome podržava me i moja mati
uzimam predah, moram jači da se vratim
oduvijek u prednosti bio, zauvijek ću ovdje i ostat
na početku nisam znao da svaka stvar u životu košta
poštar kuca na vrata zaboravili ste račune poslat
amnezija ubija na veliki level – više ne znam k’o sam
[bridge : l3r]
kako da se od ovih sranja smirim
u zatvor me želi zatvoriti prokleta siri
od svih tutoriala najlakša mi harakiri
pišem u notepad lines, kompjuter mi se dimi
[chorus : l3r]
olimpijske igre se igraju, pozdrave od tamo šaljem
osvajam na svim natjecanjima samo zlatne medalje
suze svima slowly kreću, svima srca ukradem
ali bebe prema tebi moja ljubav dalje traje
zovu me jedino šampionem, srce gori poput vatre
na treningu jedva uzdišem, fanovi stižu, moram da stanem
kada srce stane kucati, svi to znamo, da tu kraj je
emocije oblivene svima, ali moramo samo nastavit dalje
letras aleatórias
- letra de parcerita - danny maky
- letra de le ore di ginnastica - nuvolari
- letra de snowglobe - dave hause
- letra de man of god - scarlett grace
- letra de alucinante alice - sá & guarabyra
- letra de mademoiselle - efzedi
- letra de we’re burnin’ up - the rainbow press
- letra de một người em từng rất yêu - đặng thanh tùng
- letra de nanny's world - rose kemp
- letra de il verbo "era" - marco ongaro