a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 #

letra de ulice bijelog - jantar

[interlude]
“halo?” – “e buraz, kaj ima jebote, di si?” – “ma evo me, spaval sam, reci.” - “a zovem te u vezi onoga kaj smo pričali.” – “joj daj nemoj jebat…” – “ma da, ono tre’am pol kvrge, imaš tolko?” – “isss, ne mogu vjerovat frajeru, e.”

[verse 1: jantar & scriptor]
otvaram oči, budi me mobitel, poso zove
prilika za bomba pinku, ali nemam tolko robe
trebam tolko love stari ili sam u govnu opet
“buraz štanga ali obećajem imat ću sve do podne.”
stavim đoze i sada mi je samo cesta pravac
ne znam dal sam kompententan da odradim sve to danas
svijetlo dana piše dobar ishod il sve do vraga
moram čopit robu, prije riješit nekoliko grama
ispred zgrade vidim svijetlo plavca, ubrzam tempo
srećom meta nisam ja, nego neki glupi dečko
vadim mobitel, otvorim imenik i znoj odjednom
oblije me cijelog, čim pr-nađem broj od bijelog
solo sebi kažem “sretno!”, “u ime oca i sina.”
najopasniji u igri, za bijelog sam samo klinac
“halo, bijeli?” – “molim?” – “bok, kak si kaj novog ima
fakat imam dosta veša, trebam pol kile persila.”
“velka sila?” – “sorry ono, ali stvarno mi je hitno.”
“ak je tolko bitno, dođi i nacrtaj se sa kintom.”
“jedan bed, trebam na ler.”
“hmmm, jebena pičko, znaš ak sjebeš igrat ću se gumi-gumi s tvojom kičmom.”
“nema beda stari, evo ja krećem na istok.”
“proceduru znaš, 13 sati, ostalo sve isto.”
sad ja trebam sveto pismo
da odigram ovo ili znam da ode nekom život
lupim jedno pivo, tolko da omekšam sranje
teško dalje ali moram, selpo nije vječno šaren
“zadnji put da radim ovo.”, molim se da nije zajeb
jedan sat je i evo mene kod crvene kante
uzmem robu i lagano dajem petama vjetra
zovem broj od fakin’ jutra i kažem “čekam te spreman.”
ispred pošte vidim seat, kad stignem upali svijetla
“di si buraz?” ne mogu opisat koliko sam sretan
“evo, provjeri robu.”, uzme to, ja samo gledam
nožem pikne zatim stavi pod nos, “klasa jedan.”
čekam keš, al umjesto njega, nož u rebra
očekivao sam jednom i to, al ne od frenda
laki mi otvori vrata, zatim me gurne na pločnik
zovem hitnu, “u pomoć!”, i počinjem zaklapat oči
možda ostanem živ, a ko zna koliko noći
jer nemam prašak, nemam lovu “u kurac!”, bože pomozi
mogao sam biti gospodin, al sad sam papak sa nadom
možda papak samo, jer postaje mi dosta hladno
“kako je došlo do toga?”, taj šapat ponavljam stalno
muči me i zašto laki znaš onu “milo za drago”
zvoni mobitel, “halo?” – “di je lova, odma zini!”
“zajeb stari.” – “ko i prošli puta, pitaš se zbog koga živiš
dosta milosti!”, gubim svijest, mislim ko ga šljivi
ali kad zažmirim skužim lakija u pozadini

[interlude]
“evo gazda, rešili smo i to.” – “majku vam jebem!”

[verse 2: jantar & scriptor]
radim u muriji 20 godina, bavim se onima
koji na drogi rade, zarade da boli glava
u novinama potraži moje ime: bjelinski
instinktivni solo igrač, ne radim timski
znam kako se poso radi, u zemlji deset posto
gladnih, pedeset posto jadnih, ko je osto zadnji?
ja, jer sam samo zamaskiran drot
preko dana sam filantrop, navečer dilam dop
vodim dva života, svoje laži motam u
policijski kolaž i rokam, ako sumnjaš nađi dokaz
vozim se kvartovima, meta mi je pantomima
rad ruke koji otkriva scenu narko dila
“halo?” zovu me svakakvi, uplakani i bahati
traže prah, a dimom nastavljaju mahati
na mojem teritoriju, ne volim ljude na svojem
pa uvijek kad se usude budem ludo nastrojen
kao neki dan, neki mali laki s tetovažom
plavih baklji me pr-našo dok je haslo neko brašno
reko: “zašto si na mojem teritoriju?
dobri duh mup-a ti upravo nudi doživotnu robiju
ili praksu u mojem lobiju”, odluka je jasna
i sada radi za mene, to mu je manja kazna
sredit će mi nekoliko uhićenja, nakon toga
metak posred čela, laki doviđenja
razglasio je među svojom balavurdijom da
cestom vlada ludi boss bijeli i da nudi poso, velik
i unosan, mudro sam slago figure
i pričeko pozive da vidim kaj jazavci nude
“halo!” – “zovem u vezi praška za pecivo.”
“kolko trebaš?” – “za početak sedam paketića, recimo
reci svoju cijenu.” – “tvoju cijelu zaradu u kešu
želim vidjeti na svojem računu u bangladešu.”
lik me zvao nakon toga nekoliko puta
počeli smo vrtit zaradu od svekolikog puka
al je došo dan kad sam mu reko: “jebena pičko
znaš ak sjebeš, igrat ću se gumi-gumi s tvojom kičmom.”
“nema beda stari, evo ja krećem na istok.”
“proceduru znaš, 13 sati, ostalo sve isto.”
poslao sam lakija po robu s uputama
“lupi smrada i ostavi ga na stupu srama
rana ne smije bit smrtonosna, moram ga uhitit poslije
ovo ti je zadnji poso, nemoj sjebat, vidimo se.“
snimao sam situaciju iz daljine
lik je ispo iz auta, nazvo sam i pito di je
nakon par minuta dođem tam i zovem pojačanje
javljam “novi zagreb, jedan mrtav, jedan ranjen.”
laki pita “ko je mrtav?” (zvuk pucnja) – odgovaram
ostavljam paketić i spremam svojih sto komada
na sigurno…

- jantar

letras aleatórias

MAIS ACESSADOS