a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 #

letra de nema vremena - tibor & flowdeep

(govor)
-vi ste jednom riječi krvotok ovog grada, njegova pogonska snaga
a istovremeno dok vi ovom gradu osiguravate život, on vama nije u stanju osigurati ni najosnovnija sredstva da biste živjeli

(vers i: tibor)
jutarnja kava, ova da ubrzava
treba stvarat’ a ne rušit’, jer frende varam
-sam sebe, žicam na ler vrijeme
svo vrijeme, al’ ujutro najčešće
iste greške, niko ne zna trijezan bit’
zato nekad znam pit’ kao da ne znam pit’
gledam ekips, računi, papiri i kombe
treba smirit’ se, bog te, al’ đavo im viri iz torbe
ne’am vremena za lajne nove pa pišem citate
pare se posude, pa posude da se vrate
a nekad dan produžim duplo, al’ prođe duplo brže
pamtim samo sekunde, lekcije i nekad ljude

(vers ii: lobje)
srce traži glavu, glava bira stranu
preskačem ranu k’o da sam od jučer tranu
vječita tjeskoba, danas prestajem sa svime
nemam vremena za putne, napuštam stan šutke
kad mi nazad sine, ali ne pamtim trenutke
čuvam iskustva, pamtim lekcije, sekunde
teže da se smirim, nego da se pomirim
nervozan od jutra, skratio sam remen
i koga da krivim? sigurno neću vrijeme
ni okolinu, ni društvo, ljude povremene
pijem napitak sam, zadubljen u novine
danas krećem sa onime što ćuvam za dogodine

(isječak iz filma)
-fantastično…
-gdje smo ono stali?

(vers iii: lobje)
ah…ah…
načerve vrijedi kad svjetla se upale
a meni se nakupi da mi žlijezde se upale
prihvaćam samoću, hvala bogu mogu birat’
trčim kvartom noću dezorijentiran
uvijek zauzet, ne’am zeita za obaveze
prva odgađa drugu, ona za trećim čezne
maštam, u svemiru se moje brige gnijezde
mnogobrojne kao zvijezde, a ja ____
da novo svitanje ne nosi ništa bolje
pa bdijem do sutra, umjesto da brijem do jutra
u društvu nas, nedostupan sam drugdje
teško zaspem bez pljuge, al’ nije tako oduvijek

(vers iv: tibor)
načerve gradski tok u sekundi šalta tempo
nema natrag kad me alter-ego halta sretno
zid se ruši, zid je nest’o, blokada pušta
volim se kada guštam, ne volim kada spušta
klasika pet’minutna, pa se rola putna
flashback-ovi napadnu taman na pola puta do doma
briga soma, vrtim dan isponova
sve bih drukčije sad iš’o odmah
al’ nema vremena, smrt rapu, rocku i refrenima
podsvjesno uvjeren da ću roknut’ poput lennona
renovacija uma, stvarnost da nije gluma
zahtijev mi nije human, zato u svakoga sumnjam
lažu za tvoje dobro, to je medvjeđa usluga
zato za otvarat’ se nemam vremena burkica
lobisti dižem rar, ostalima “seen”
i dalje pratim plan, peace, i pozdrav za rovinj!
cap

(sample: makadam-atomski vijek)
životni se tempo kreće
preko sela pa do grada…

- tibor flowdeep

letras aleatórias

MAIS ACESSADOS